Novi film Antonia Nuića pravi je novogodišnji hit. Ova optimisična komedija, smejštena u Zagrebu, prati mladi par tik pred vjenčanje. Upoznati smo sa njihovim obiteljima, koje dolaze iz različitih sredina, te se čini da će teško pronaći zajednički jezik. Kroz obiteljska okupljanja, na humorističan način, dolazi se do zaključka da unatoč drugčijih stavova, prošlosti i porodice, te dvije obitelji nisu toliko različiti kao što se u početku moglo očekivati. Tim zaključkom publici je prenesen dojam da je mladi par spreman za dinamičan putu prema zajedničkom životu.
Nakon što smo film pogledali, evo što su o njemu imali za reći neki od naših učenika:
Tijekom filma upoznajemo različite karaktere likova, od pozitivnih i iskrenih do proračunatih. U filmu je prikazan sadašnji život Zagreba uz situacije u kojima se svatko može pronaći. Film prikazuje realnost, otkriva da u životu ima lijepih trenutaka, ali da nije sve savršeno i da je ponekad potrebno nekome pružiti drugu priliku. Poruka filma je da se svi problemi mogu riješiti uz razumijevanje, toleranciju, ali i zabavu.
Petra, 1.razred
Film mi se jako svidio. Posebno je uvjerljivo prikazivanje različitih problema u jednoj, naizgled normalnoj, obitelji. Od početka se provlači ta ironija koja dovodi tu normalnost do samog ruba.
Matej, 2.razred
Ovo je prvi hrvatski film koji mi se uistinu svidio. Radnja mi je bila zanimljiva i smiješna. Likovi su mi bili simpatični. Također mi se svidio način govora koji nije bio književni, nego svakodnevni. Gledanje ovog filma bilo je jedno opuštajuće, ali i poučno iskustvo.
Mia L., 2.razred
Svidio mi se samo kraj filma u kojem glavni lik zasvira trubu na koncertu i tako zapravo završi uz naslov „Život je truba“. Tu vidimo koliko je život zbrkan, razigran i koliko stvarno može biti truba.
Fran, 2.razred
U sklopu projekta Film za 5!, učenje o pogledanom filmu ne završava samim osvrtima učenika, već i daljnjom analizom filma s pogleda redatelja, glumaca ili ostalih uključenih u produkciju. Tako nas je posjetio redatelj filma “Život je truba”, Antonio Nuić. On je inače profesor na Akademiji dramskih umjetnosti pa ga slobodno možemo smatrati susjedom. Gledajući njegov film Život je truba, dobro smo se nasmijali pa smo jedva čekali da doznamo nešto više o procesu koji je iza cijelog filma stajao. Stoga, nakon što nam je autor rekao neke općenite pojmove o filmu, zapljusnuli smo ga pitanjima.
Film ga je zanimao već u osnovnoj školi. Imao je prijatelja koji je, kako kaže, uvijek bio pametniji od njega. Jednom prilikom prepričavao je film prijatelju koji je na kraju upitao tko je redatelj. S obzirom na to da nije znao što ta riječ znači, upitao ga je za objašnjenje. Prijatelj mu je rekao da je redatelj „onaj glavni“ koji sve drži na mjestu. Tada je prvi put naučio što ta riječ znači i možda poželio postati onaj glavni.
Saznali smo da on svoje glumce ne bira na audiciji, već proučava glumce koji ga najviše podsjećaju na njegove likove. Na kraju nas je posebno nasmijao rekavši da želi snimiti jedan film u svakom žanru, pa makar posljednji snimio na samrti.
